“Večernje Novosti” su imale to zadovoljstvo da budu gosti učenika I3 OŠ “Sava Šumanović” u Zemunu i njihove učiteljice Ivane Domian. Mališani su oduševili svojim odgovorima na obična pitanja.
Oni su stidljivi i pričljivi. Neustrašivi i bojažljivi. Radoznali i puni iznenađenja. Tek što su naučili sva slova, a već imaju odgovore na sva pitanja. Sa teškim rančevima na nejakim leđima, lako rešavaju zadatke i jako se bore da budu veliki. Iako su još mali.
Pojasnili su nam zašto pada noć i o kojim zanimanjima sedmogodišnjaci sanjaju, šta rade turisti i novinari, ostvarenje koje želje bi prvake učinilo najsrećnijim na svetu i šta znači kada neko nekog nazove simpatijom. Ovi mališani su oduševili sve svojim odgovorima.
DA ULOVITE ZLATNU RIBICU, KOJU ŽELjU BISTE VOLELI DA VAM ISPUNI?
– Pitala bih je da li može da sve ljude učini srećnim, jer su neki tužni. (Lena Trkulja)
– Tražila bih da imam sve petice i da me odvede u Hrvatsku na more, jer sam jednom bila i svidelo mi se. (Sara Milošević)
– Da mi stvori brdo maca, bar 100 žutih, pa da ih sve čuvam i mazim. (Lena Bukva)
– Da sa roditeljima otputujem na Havaje. (Teodor Mitrović)
– Zamolila bih ribicu da mene i moju porodicu pošalje u “Diznilend”. (Mila Manojlović)
– Voleo bih da mi da dva lepa zlatna retrivera.
(Lazar Prodanović)
– Moj deda je moja zlatna ribica, on mi sve želje ispunjava.
(Kristina Arsenović)
ŠTA JE SIMPATIJA?
– To je kada se neko u nekog zaljubi, pa mu se uzlupa srce.
(Kristina Arsenović)
– Neko nekom može da bude simpatija i da se jedno drugom baš sviđaju, a može i da se neko sviđa nekom, a njemu se sviđa drugi.
(Mila Manojlović)
– Ja imam simpatiju, zove se Vuk. Kada sam mu to rekla, rekao mi je: “Dobro”. Sretnemo se samo na odmoru.(Sara Milošević)
– Znam da sam ja bila simpatija jednom dečaku u vrtiću, ali me je smarao, stalno me je pratio i to mi se nije svidelo. (Milica Ranković)
– To je kada se nekome sviđa osoba koja je lepa, dobra i vredna.
(Lara Miličević)
– Kada se zaljubiš u nekog, venčaš se i dobiješ decu, pa se volite do kraja života.
(Lazar Radić)
– To je kada se neko zaljubi, pa se i svađa sa svojom simpatijom, idu zajedno u prodavnicu, uče, prepisuju domaći. (Viktor Zarić)
KO JE TURISTA?
– Kada želiš da budeš turista, staviš kapu, obučeš majicu kratkih rukava i poneseš foto-aparat.
(Lazar Prodanović)
– Ide u neki grad ili zemlju, gleda šta sve ima i upoznaje ljude.
(Julija Dabović)
– Stalno putuje svetom, mada ništa ne traži, već samo hoće da vidi svet i fotografiše ga.
(Irina Kalat)
– To je čovek koji putuje i slika sve što mu se svidi. On tako ceo svet istraži. (Lazar Radić)
– Ja sam više puta bio turista, putovao sam u Grčku, na Zlatibor… (Vukašin Živanović)
– Kada sam ja bio turista, isprobao sam svašta nešto – giros, nova pića… (Strahinja Vezmar)
ZAŠTO SUNCE ZALAZI I PADA NOĆ?
– Zato što ljudi treba da se odmore i zato što neke životinje love samo noću. (Lara Miličević)
– Da bi ljudi mogli da spavaju i tako ostanu živi, jer ako ne spavaju, ništa ne mogu da rade. Jedino je loše što noću često sanjamo košmare. (Lazar Prodanović)
– Sunce ne spava, već se spusti dole, do donjeg dela planete, da bi ljudi ovde mogli da se naspavaju. (Lazar Radić)
– Zato što se Sunce okreće i jedno vreme stoji na drugoj strani sveta, da bi svaki dan pala noć.
(Strahinja Nikolić)
– Zato što i drugim ljudima na drugoj strani Zemlje treba svetlost kako bi živeli.
(Aleksandar Škrbić)
– Zato što ljudi ne mogu da spavaju ako veliko Sunce stalno sija. (Sergej Lozanov)
ŠTA BISTE VOLELI DA BUDETE KADA PORASTATE?
– Želela bih da budem doktorica za operisane krajnike, jer kada sam ja išla na operaciju, imala sam super lekarku. (Helena Čatlajić)
– Maštam da budem fudbaler kao Ronaldo. Mama mi je napravila frizuru kao njegovu, a tati dajem golove. (Viktor Zarić)
– Kada porastem, biću vojnik! Znam da je to muško zanimanje, ali može da bude i žensko. Nosila bih uniformu, bila bih na tenku, ušla bih u avion i skakala sa padobranom. (Sara Milošević)
– Želim da budem pametan, da putujem svetom i budem programer. (Lazar Radić)
– Kada porastem, sigurno ću raditi u vrtiću, čuvaću i brinuti se o deci kao moja vaspitačica.
(Julija Dabović)
– Voleo bih da budem policajac. Hapsio bih lopove, dao bih kazne onima koji prekrše zakon, a zakon znači da moraš da staneš na crveno, na žuto se pripremiš, pa na zeleno kreneš.
(Vedran Mlinar)
– Popravljaću zube i vaditi ih. Deca se inače plaše zubara, ali ja bih ih ubedila da to nije ništa strašno i da će zahvaljujući meni imati lepši osmeh. (Mila Manojlović)
– Volela bih da radim u azilu, jer volim životinje. Udomila bih sve napuštene. (Lena Bukva)
– Bio bih programer. Oni prave igrice, a ja obožavam da ih igram. (Aleksandar Škrbić)
– Ja bih volela da letim. Onako kao leptir. (Beara Mučevski)
– Biću fudbaler, jer već treniram fudbal i imam svoj pravi dres. (Teodor Mitrović)
– Želela bih da budem frizerka i ulepšavam ljude.
(Milica Ranković)
– Voleo bih da budem majstor kao moj tata, da pravim kuće, robote i automobile. (Sergije Vujanović)
– Još nisam odlučila šta ću biti kada porastem. Ranije sam govorila da ću biti direktorka, ali trenutno nemam omiljeno zanimanje.
(Anja Opačić)
– Želim da budem vojnik, što znači da moram da budem spretan, da se sakrivam iza žbunja jer sam u zelenoj uniformi i vozim tenk.
(Dimitrije Kunarac)
– Biću učiteljica! Učiću đake i voditi ih na izlete.
(Ingrid Sulimanović)
– Voleo bih da budem u žandarmeriji, da hvatam ubice, provalnike i one koji prete ljudima.
(Vukašin Živanović)
– Biću frizerka kao što je bila moja tetka, koja sada meni pravi lepe frizure. (Lena Popara)
– Kada budem veliki, hoću da budem vatrogasac, da gasim požare i nosim uniformu. (Lazar Jerinić)
– Biću veterinar, lečiću kuce i mace, nadgledati kada se krava porađa. (Lena Trkulja)
– Ja bih bio specijalac i hvatao kriminalce.(Uroš Bezbradica)
– Radila bih u jaslicama kao moja mama, vodila bih računa o deci i pazila da sve jedu. (Lara Miličević)
– Bio bih fudbaler, brz, spretan i dobro bih šutirao.
(Strahinja Nikolić)
– Mislim da ću biti golman. Omiljeni fudbaleri su mi Ronaldo, Mesi i Mitrović.
(Sergej Lozanov)
ŠTA RADE NOVINARI?
– Oni pišu novine i onda ih stavljaju svuda. Pišu samo istinu, ne izmišljaju. (Strahinja Nikolić)
– Moja mama je nekada bila dobra novinarka. (Irina Kalat)
– Novinari su ljudi koji pišu, pa štampaju i onda to donesu u nečije kuće da ih ljudi čitaju.
(Jakov Korać)
– Oni pišu i stavljaju slike, pa ih štampaju i onda ih stavljaju u sandučiće. (Aleksandar Škrbić)
– Napišu istinite priče i odštampaju ih, pa ih daju ljudima da čitaju. Ja čitam novine samo kada sam ja u njima. (Lazar Radić)